EXTREME SPORT CLUBSARAJEVOCheck centar
Početna / Od Trebevića do Srbije
IZ LETAČKOG DNEVNIKA · 2018.

Od Trebevića do Srbije

Rekordni prelet i doček koji se pamte.

Piše: Mirvad Zenuni · Let: 22. april 2018. · Uređeno prema izvornom letačkom zapisu

Te nedjelje poletio sam s Trebevića i nakon šest sati i trinaest minuta sletio u Tubiće kod Kosjerića u Srbiji. Na instrumentu je stajalo 133,3 kilometra — tada novi državni rekord. A na kraju tog velikog dana čekali su me Radovan i njegova porodica, ljudi zbog kojih je slijetanje ostalo jednako važno kao i sam let.

Paraglajderi tokom preleta s Trebevića prema Srbiji
Fotografija iz izvještaja o preletu, objavljena uz kredit ExtremeSport Sarajevo na Klix.ba.
Trebević → Tubići kod Kosjerića, Srbija

22. 4. 2018. · 133,3 km · 6 h 13 min
Tadašnji državni rekord u preletu paraglajderom. U godinama koje su slijedile ostvareni su i duži rekordni letovi.

Vikend koji je obećavao

Još od petka pratili smo prognoze i nestrpljivo čekali vikend. Dio ekipe otišao je u Ljubuški, a nas dvadesetak zaputilo se na Igman da očistimo i uredimo poletište. Plan je bio jednostavan: malo rada, malo letenja, roštilj, pa ponovo u zrak. Bočni vjetar nije bio za ozbiljniji prelet, ali nam je termika pružila lijep dan na padini.

U subotu navečer ponovo sam proučavao prognozu. Sarajevo i pravac prema istoku izgledali su obećavajuće. Brinuli su me mogući visoki oblaci, pa sam se posavjetovao s Gugijem. Njegova procjena bila je da dan svakako treba iskoristiti. Između Trebevića, Romanije i Mrkovića odlučili smo se za Trebević.

Četrnaest pilota i jedna Toyota

U nedjelju smo se našli kod sletišta, ostavili automobile i ukrcali u klupsku Toyotu: četrnaest pilota i četrnaest glajdera. Zuka je na izlasku dobacio: „Vidi Toyote, k’o Bezistan!“ Takve rečenice ostaju dio dana i kada prođu godine.

Na startu nas je dočekao vjetar iz pogrešnog pravca. Umjesto očekivanog jugozapada puhalo je sa zapada i sjeverozapada, povremeno i s leđa. Čekali smo da termika povuče uz padinu. Kako je vrijeme prolazilo, rasla je i nervoza: velika očekivanja, spremna oprema, a polijetanja još nema.

Oko podneva napokon je stigao ciklus koji smo čekali. Nakon Ademovog polijetanja krenuo sam i ja, a za mnom Enid i Pezo. Prvi stub podigao me iznad vrha Trebevića. Ubrzo smo penjali brzo, puni onog uzbuđenja zbog kojeg se svaki put vraćamo na start.

Plavo nebo i put prema Romaniji

Trebević smo napustili s oko 2.200 metara visine. Nebo je bilo plavo, bez kumulusa. Ta plava termika ima posebnu draž: oslanjaš se na teren, instrumente i ono što si naučio čitajući prirodu.

Na brdima prema Han Derventi pokušavali smo pronaći nastavak. Pezin let tu se završio, a meni je bilo žao što dalje nećemo zajedno. Preda mnom su bili novi tereni i prizori koje bih rado dijelio s nekim u zraku.

Preko poznatih brda stigao sam do Romanije, a zatim preko Podromanije nastavio prema istoku. Jedan stub izvukao me na oko 2.820 metara. Trebalo je odlučiti kuda dalje. Posmatrao sam dimove, pravce vjetra i teren te odabrao put prema Srebrenici.

Strpljenje iznad Srebrenice i prelazak Drine

Ruta se pokazala zahtjevnijom nego što sam očekivao. Vjetar je mijenjao pravac, a dijelove puta prelazio sam bočno ili protiv njega. Zajko me nazvao da pita gdje da dođu po mene. Rekao sam mu da sam još u zraku i da idem prema Srebrenici. On i Pezo krenuli su tim pravcem, spremni da prate dokle ću dobaciti.

Iznad Srebrenice visina se topila, a dizanja dugo nije bilo. Slabi stub koji sam napokon pronašao tražio je mnogo strpljenja. Dvadesetak minuta kasnije imao sam dodatnih sedamsto do osamsto metara i mogućnost da nastavim prema otvorenijem terenu.

Pred Drinom me dočekao još jedan važan stub. Od početno slabog dizanja razvio se u lijepo penjanje koje me s oko sedamsto izvelo na približno 1.550 metara. Imao sam visinu za prelazak rijeke. Ispred mene bila je Srbija.

Posljednji kilometri do Tubića

Nizali su se grebeni, sela i livade. U predvečernjem svjetlu krajolik je izgledao čarobno. Kasnije sam, pregledajući trag leta, prepoznao Okletac koji sam ranije gledao na snimcima kolega iz Srbije.

Posljednji solidan stub u blizini Varde podigao me na oko 1.700 metara. Nastavio sam prema Kosjeriću, ali dan se gasio i trebalo je završiti let. Odabrao sam malu livadu u Tubićima i sletio nakon šest sati i trinaest minuta. Tu je stajao Radovan.

„Odakle si to doletio?“

„Hajde pogodi“, odgovorio sam, ukočenih nogu i leđa od dugog sjedenja. Pitao je jesam li došao iz Varde. Kada sam mu rekao da sam poletio iz Sarajeva, s Trebevića, teško je mogao povjerovati koliko sam daleko stigao.

Dok sam slagao opremu, zvali su ga prijatelji koji su me vidjeli iznad svojih kuća. Ubrzo su nazvali i Zajko i Pezo. Dao sam Radovanu telefon, a on im je precizno objasnio kako da dođu. Tek kada me Zajko pitao za kilometre pogledao sam instrument: 133,3. Njegova radost s druge strane veze bila je golema. Rekord je ponovo bio u našem klubu.

Gostoprimstvo koje vrijedi koliko i rekord

Radovan Božović poveo me kući i upoznao s porodicom. Ispred kuće bile su njegove košnice. Donijeli su med i vodu, ponudili hranu, kafu, čistu odjeću, tuš i mjesto da se ispružim. Brinuli su o meni kao da se odavno poznajemo.

Meni je trebalo vode, a osmijeh nisam mogao skinuti s lica. Pred očima su još prolazili prizori s puta. Nevjerovatan let dobio je završetak koji nisam mogao planirati.

Zajko i Pezo stigli su na domaću večeru: jaja, sir, kajmak i razgovor s domaćinima. Radovanov otac počastio nas je svojom starom šljivovicom. Večer je protekla u smijehu, a povratak kući odgodili smo koliko smo mogli.

Kasnije se javio i pilot Zoran Jovanović iz Kosjerića, koji je na krilu prepoznao Muscle Freak logo i preko kolega pronašao moj broj. Za susret je te večeri bilo kasno, ali i taj poziv bio je dio osjećaja da letenje povezuje ljude na najneočekivanijim mjestima.

Sutradan sam Radovanu zahvalio i poručio da je doček njegove porodice na mene ostavio jednako snažan utisak kao i prelet. Poziv u Sarajevo ostao je otvoren.

Kasnije su dolazili duži letovi i veći rekordi. Ovaj pamtim i po ljudima koji su me dočekali na njegovom kraju.
VIDEO IZ KLUPSKE ARHIVE

Prelet Sarajevo–Srbija

Prelet paraglajderom od Trebevića do Srbije

Mirvadov snimak preleta. Let od 22. aprila 2018. godine.

Otvori na YouTubeu ↗

Priča koja je obišla medije

O tadašnjem rekordu i neobičnom susretu u Tubićima pisali su domaći i regionalni mediji. Ovdje čuvamo linkove na izvještaje iz aprila 2018.

Datum, polazište i rezultat na ovoj stranici navedeni su prema izvornom zapisu autora. Pojedini preneseni članci sadrže omaške.

Još iz medijske arhive: Sarajevo–Mostar

Pročitaj priču i pogledaj video preleta do Goranaca →

← Sve klupske priče