Važnost rezervnog padobrana
Prije nekoliko dana, tačnije u Subotu smo bili na Vlašiću: Mance,Adem, Fedja i ja od letača iz kluba “XSS” i još neki naši prijatelji koji ne lete. Bio je tu i Emir Akvić s članovima svoga kluba. Dan je na prvi pogled bio odličan, sunčan s bazama na sve strane. Po prognozi je trebao da bude 15 km Jug-Jugozapad. Međutim kad smo došli oko 11 sati, primjetili smo da više baca na Jugoistok i sam Istok jer je i sunce bilo pozicionirano više istočno.
Nisam dugo čekao da poletim. Čim sam poletio krenuo sam desno prema stijenama i dežurnom stubu i za kratko vrijeme se popeo na visinu od 2010 metara. Dok sam penjao
čitavo vrijeme je bilo jako turbulentno, kao da su se miješala dva vjetra, možda ovaj generalni SW koji se nije primjetio na startu i jaka termika sa ESE. Pošto mi nije bilo nimalo ugodno u tom letu odlučio sam da ga prekinem uživajući trošeći tu visinu u SAT-u.
Malo poslije mog slijetanja sam vidio Adema kako pravi uši i slijeće isto tako na start. Tu smo malo pričali o tome šta se dešava gore i zašto je tako turbulentno…Nakon nekog vremena Akvić se
odlučuje da poleti sa svojom ekipom i ja krenem s njima jer u tom momentu vidim dva jastreba koji u dolini ispred nas zavrtiše pravo jak i lijep stub i u samo par krugova ispenjaše jako visoko. Polijećem i opet idem desno prema dežurnom. Sada je puno drugačije nego prvi put. Mnogo jača i nervoznija termika! Glajder konstantno dobiva udare, na momente zastane i i ima tendenciju za negativu. Javljam vezom situaciju i krećem prema sletištu što dalje od stijena. Na putu prema sletištu nailazim na stub koji su vrtjela ona dva jastreba i ne mognem da mu odolim. Razmišljam u sebi, “idem samo par krugova pa ću na slijetanje. Ne baš mudra odluka… Ispenjem do baze na 2500 gdje je isto tako turbulentno ali ni blizu kao dole na stijenama. Više ne razmišljam o slijetanju nego o preletu do repetitora i možda dalje u pravcu Travnika i Viteza. Krećem prema bazama iznad repetitora i sve se činilo OK dok mu nisam dovoljno prišao. Opet osjetim da krilo postaje jako nervozno, razmišljam zašto! Visoko sam da bih bio u nekom
rotoru ( 2300 m ) ali šta znam, duboko sam ušao iznad platoa, bolje da bježim nazad prema startu dok još imam visinu za to. Okrećem se prema startu i guram speed do kraja! Negdje na pola puta između repetitora i strmih stijena lijevo od Galice, nailazim na jaku turbulenciju i nispon, puštam speed i okrećem se malo više lijevo prema stijenama (do kojih mi je ostalo možda nekih 250-300 metara) i spremam se za rodeo. Gledam u vario, visina je 2150 m. Primjetim veliko jato vrana kako vrte u klancu ispred stijena i krećem prema njima da se popravim i da izađem iz ovog rotora u koji sam upao. FLAAPP!! Front kolaps, pravo jak! popravim… Odma zatim dolazi drugi udar nekako bočno i ulazim u negativu! Napravim FULL STALL, pustim da izađem iz njega i sve je ok, nastavljam let ali jako kratko. Treći udar!! Opet negativa, glajder se iznad mene vrti kao helikopter i ima ga na sve strane… Opet Napravim FULL i pustim ga malo duže da propada u FULL-u. Adrenalin me lupa kao nikad do sad! Bacim pogled brzo dole da vidim koliko imam visine i nimalo sretan zbog toga sto vidim, puštam ponovo komande gore da izađem iz Full-a… Sada je to malo teze! uz tešku muku pokušavam smiriti glajder i dobivam još jedan udar, najjači do sada! Opet uvrtanje ali sada je bio takav udar da se krilo par puta okrenulo u rotaciji iznad mene i uvrnulo oko gurtni. REZERVA!!! Puštam desnu komandu i bacam rezervu, u tom momentu krilo tako usukano pada ispred, dobiva neku formu, zateže se ali ispred mene i u rotaciji. Odjednom se nalazim u spirali a gurtne su ispred mene usukane i isprepletene. Krajičkom oka primijetim rezervu koju sam bacio da prolijeće kroz konopce krila (krilo u rotaciji nalijece na nju) i ucini mi se od kontejnera koji se udaljava prema gore, da je rezerva! Da rezerva koju sam bacio nije bila pričvrscena za sjedište jer sam noć prije sam slagao rezervu koju sam morao osušiti jer sam je nedavno pokvasio pri slijetanju… Svo moje iskustvo oko slaganja rezerve je to kad sam gledao Gugija dok mi je slagao rezervu nedavno u Vršcu, znaci nisam vjerovao da ce se uopste i otvoriti… NEEE!! ode i zadnja nada pomislih, Mirvade idiote šta si to napravio? bio sam ubijeđen da sam zaboravio provuci gurtne rezerve kroz gurtne na sjedištu tj. mislio sam da sam je samo onako ubacio u sjediste… Sada vucem komande na zapetljanom krilu sto jace da vratim krilo koliko je moguce iznad sebe da me koliko toliko uspori i ublazi udar od tlo. Ispravljam se iz sjedišta, noge su ukočene i skupljene. Zubi, stomak i svi misici maksimalno stisnuti! Spremam se na udar najjači do sad… FLOOOPP!! REZERVAAAAA!!! tu je i još je otvorena…Na sekundu prije nego sto ću udariti od tlo rezerva se otvara i udaram prilično velikom brzinom ali bez vecih posledica. Zavrsavam na kamenitoj padini na 1747 m. Imao sam veliku srecu jer pao sam na cistinu od par kvadrata livade u kamenjaru. Prošao sam s minimalnim ozljedama, skoro nikakvim. Malo otečen skočni zglob i s bolom u predjelu rebara ( vjerovatno usled udara koljenima )… hehehehe… Ludilo osjećaj, sretan sam sto sam živ, javljam da je sve ok i krećem s raspetljavanjem i slaganjem opreme.
Želio bih da napomenem da mi nikada od kako letim, rezerva nije zatrebala i da sam taj dan planirao doci na letenje bez rezerve jer nije bila složena. Već mi se je i prije dešavalo da sam letio vise puta bez rezerve na Vlašiću i na drugim letištima. Noć prije polaska sam nešto uštimavao stolicu kući i pomislim hajd da je probam složiti.
Nek je imam kod sebe, osjećat ću se sigurnije u zraku. Tako i uradim, nazovem prijatelja da dođe da mi pomogne i složim je po sjećanju kad sam gledao Gugija. Možda ne tako dobro kao sto je Gugi to uradio ali bitno je da sam je ponio i da je bila tu kad mi je trebala. NIKADA NE ZNATE KAD CE VAM ZATREBATI!!! zato neka je uvijek s vama…
Mirvad Zenuni
Extreme Sport Club Sarajevo